Pravo, ljudi, osoba

UDK: 347.15/.17(37)
Ur.: 9. veljače 2000.
Pr.: 21. veljače 2000.
Izvorni znanstveni članak
 

Osoba je danas sinonim za pravnog subjekta i čovjeka. Pravni subjektivitet je određen pojmom sposobnost, i to pravna sposobnost i poslovna sposobnost. Ovi pojmovi, danas gotovo univerzalno prihvaćeni, nisu značili mnogo Rimljanima koji su stvari vidjeli drugačije i koji su poistovjećivali osobu s muškarcem.
Stav koji je zastupao Ulpijan izjednačavao je pravo i pravdu, a njihov zajednički cilj je bio promicanje ljudskog dostojanstva.
Nažalost, tijekom povijesti pa čak ponegdje i danas, osobnost se odvojila od čovjeka i počela je ovisiti o nekom vanjskom Autoritetu, poput Države ili Vjere. Ova promjena kuta gledanja dovela je do odvajanja prava od čovjeka, stavljajući primat ne na čovjeka u odnosu na pravo, već na Državu u odnosu na čovjeka. Stoga se moramo vratiti rimskim izvorima kako bi uvidjeli da je čovjek pravo i da nema nikakvog prava izvan povijesnog čovjeka u kontekstu planeta Zemlje, kao izvora svega života u svim njegovim manifestacijama.
Može se zaključiti da se u sadašnjem trenutku krize vrijednosti i krize prava moramo vratiti izvorima naše pravne civilizacije kako bi utvrdili što čini suštinu prava. Tako, postaje očito da ju čini zaštita dostojanstva pojedinca; razumijevanje da je svo pravo stvoreno za osobe.


Ključne riječi: osoba, muškarac, ius, Gea (Zemlja).

Filozofski koncepti jednakosti

Cilj ovog članka je raščlamba naizgled jasnog i opće prihvaćenog pojma jednakosti pomoću različitih filozofskih i teorijskih postavki. Jednakost u pravnom kontekstu je prvenstveno preskriptivna, ali deskriptivna jednakost predstavlja temelj legitimiziranja grupiranja. Posljedično, materijalna jednakost imanentno ovisi o mjerilima koje određeni pravni poredak primjenjuje prilikom razlikovanja određenih situacija i prilikom odlučivanja o opravdanosti pojedinih grupiranja.
Prvi dio razmatra tri jezična značenja riječi jednakost, dok drugi proučava praktične koncepte koji su se razvili primjenom apstraktnog pojma jednakosti na složenost društvene stvarnosti. Jednako postupanje i nedavno stvoren koncept jednake mogućnosti razmotreni su u trećem dijelu. Isti dio objašnjava temeljne probleme pozitivne diskriminacije. Izuzetno zanimljiv odnos između jednakosti i pravde promišlja se u četvrtom dijelu. Ovdje se izvode i moguća opravdanja pozitivne diskriminacije na temelju pojedinih teorija materijalne pravde. Posljednji dio raspravlja o općoj ulozi jednakosti u pravnom kontekstu. Posebno se ističe tvrdnja da je jednakost u osnovi prazna ideja koja ne sadrži relevantna materijalna mjerila, te se nude protuargumenti takvom stavu.

Ključne riječi: jednakost, subjekti jednakosti, vrijednost jednakosti, jednako postupanje, jednaka mogućnost, pravda.

Osobe na koje se ne odnosi zabrana darovanja prema lex cincii de donis et muneribus

Neke su skupine osoba povezanih krvnim srodstvom bile izuzete od opće zabrane darovanja ultra modem koju je sadržavao Lex Cincia de donis et muneribus, plebiscit iz 204. g. pr. n. e. Paulus, pravnik iz razdoblja Severa, posvećuje u svojoj knjizi ad edictum br. 71 dugački komentar tom zakonu prisjećajući se kako je ius civile u njegovo vrijeme neka od darovanja dozvoljena starim plebiscitom tretiralo kao ništava.

Međutim, suprotna praksa, a posebno intervencije nekoliko imperatora, uzrokovali su dopuštanje takvog darovanja čineći ga valjanim.
"Vatikanski fragmenti" ukazuju na obnovljenu valjanost takvih darovanja.

Ključne riječi: darovanje, zabrana, iznimka.

Gospodarske djelatnosti libertina

UDK: 349.3-055.2(37)
        326.8-055.2(37)
Ur.: 17. travnja 2000.
Pr.: 31. ožujka 2000.
Izvorni znanstveni članak 

Predmet ovog istraživanja je rad libertina: tema koju nisu obradili moderni romanisti budući da su bili prvenstveno zaokupljeni radom libertina, smatrajući gospodarske djelatnosti libertina nevažnima.
Ovo je istraživanje pokušalo ustanoviti da li su većinu djelatnosti liberta mogle obavljati i libertine. Takva hipoteza omogućava shvaćanje položaja libertina koji se razlikovao od položaja supruge, konkubine ili prostitutke.
Istraživanje se usredotočuje na razdoblje između 3.-2. st. pr.n.e. i 2.-3. st. n.e. Izvori su vrlo oskudni, čine ih prvenstveno dokumenti iz gospodarske i trgovačke prakse. Prvo pravno priznavanje djelatnosti libertina potječe iz razdoblja principata pa stoga pravna mišljenja postaju važna za određivanje statusa liberti: primjerice, Ulpijan iznosi hipotezu da libertine mogu obavljati poslovanje na kopnu i moru. Međutim, normativni tekstovi pojavili su se tek kasnije u vrijeme Justinijana kada je stvoren institut pravnog skrbništva nad ženama, robovima i libertinama, slično kao i za muškarce, i to za one koje su profesionalni doktori ili notari. Ipak, radilo se o partikularnom, a ne i općem institutu.
Sve ovo odražava karakteristiku "muškog šovinizma" u društvu koje je bilo potpuno indiferentno spram djelatnosti libertina (iako ih nije zabranjivalo) dok je izričito prihvaćalo i uređivalo gospodarske djelatnosti muškaraca.


Ključne riječi: rad, libertina, gospodarske djelatnosti.

UDK: 343.915(497.5)
        343.224.1(497.5)
          343.225(497.5)
Ur.: 30. svibnja 1999.
Pr.: 10. lipnja 1999.
Izlaganje sa znanstvenog skupa

Danas, na kraju dvadesetog stoljeća, društvo je u pogledu maloljetničke delinkvencije pred velikim izazovom, ali i pred velikom obvezom. Statistički podaci neumoljivo upozoravaju na porast maloljetničkog kriminaliteta, i to osobito onog nasilne fenomenologije i sve teže razumljivije etiologije, a isto tako i na porast recidivizma u maloljetnika, dovodeći u pitanje postojeći sustav kaznenopravnog reagiranja prema maloljetnim delinkventima, ali i potičući traženje novih načina u sprječavanju kriminaliteta mladih. U tom nastojanju u Hrvatskoj je donijet novi Zakon o sudovima za mladež, čija nova rješenja i njihova primjena u praksi predstavljaju temeljne sadržaje ovog rada, uz analizu nekih odredbi, također novog, Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, koje se odnose na maloljetne osobe (nedelinkvente i neubrojive delinkvente).

Ključne riječi: maloljetnici, delinkventi, Zakon o sudovima za 
mladež, Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.

Utjecaj Rimskog prava na razvoj srednjovjekovne notarske službe u Istri i Dalmaciji

UDK: 34(37)
       347.961(940.1)
Ur.: 28. siječnja 2000.
Pr.: 3. travnja 2000.
Pregledni članak

Iako srednjovjekovna notarska služba u Isti i Dalmaciji odražava ne samo rimsku tradiciju nego i mješavinu lombardskog i franačkog notarskog reda, mora se naglasiti da je Istra, zahvaljujući kasnorimskoj tradiciji municipalnog uređenja, posebice u obalnim gradovima, uspjela sačuvati načela rimskog prava u notarskoj službi.
Činjenica je da najstariji sačuvani notarski akti iz 9. i 10. stoljeća ukazuju da su obalni gradovi u Istri sami davali privilegij za obavljanje notarske službe čak i prije obnove rimskog prava i s tim povezanim ustrojem notara u 12. stoljeću, što je suprotno franačkim zakonima o ovoj materiji, koji su pravo podjeljivanja notarskog privilegija davali zemljoposjednicima. Od tada nadalje, posebice od kraja 13. stoljeća kada je naglo rasla potreba za notarima zbog razvoja trgovine i privatnog vlasništva i uz istočnu obalu Jadrana, javljaju se određene posebnosti u djelovanju notarske institucije karakteristične za rimsko razdoblje, i to uglavnom putem bolonjske škole i njene obnove rimskog prava. Ovdje raspravljamo o temeljnim načelima djelovanja notarske službe, tj. o registriranju pravnih akata ili o institucionalizaciji objektivne službe za dokazivanje sadržaja pravnih akata primjenom načela javne vjere.
I kao što su rimski tabelioni uživali javnu vjeru nakon što su osnovane posebno ovlaštene državne ili općinske institucije koje su vodili tzv. eksceptori ili bilježnici, i koji su na temelju nota (scheda, imbreviatura, nota) o sastavljenim pravnim akatima imali pravo u slučajevima kada se akt izgubio izdati autentičnu kopiju, u svim su značajnijim gradovima uz istočnu obalu Jadrana od 13. stoljeća nadalje, vjerojatno slijedeći primjer Bologne, ustrojeni slični gradski uredi za registriranje, čuvanje i sastavljanje bilježničkih akata. U Istri (Trst, Muggia, Kopar, Izola, Piran i Pula) time su se bavili tzv. vicedomini, a u Dalmaciji uglavnom tzv. egzaminatori. 

Ključne riječi: memoriali, vicedomini, egzaminatori.