Pravo, ljudi, osoba

UDK: 347.15/.17(37)
Ur.: 9. veljače 2000.
Pr.: 21. veljače 2000.
Izvorni znanstveni članak
 

Osoba je danas sinonim za pravnog subjekta i čovjeka. Pravni subjektivitet je određen pojmom sposobnost, i to pravna sposobnost i poslovna sposobnost. Ovi pojmovi, danas gotovo univerzalno prihvaćeni, nisu značili mnogo Rimljanima koji su stvari vidjeli drugačije i koji su poistovjećivali osobu s muškarcem.
Stav koji je zastupao Ulpijan izjednačavao je pravo i pravdu, a njihov zajednički cilj je bio promicanje ljudskog dostojanstva.
Nažalost, tijekom povijesti pa čak ponegdje i danas, osobnost se odvojila od čovjeka i počela je ovisiti o nekom vanjskom Autoritetu, poput Države ili Vjere. Ova promjena kuta gledanja dovela je do odvajanja prava od čovjeka, stavljajući primat ne na čovjeka u odnosu na pravo, već na Državu u odnosu na čovjeka. Stoga se moramo vratiti rimskim izvorima kako bi uvidjeli da je čovjek pravo i da nema nikakvog prava izvan povijesnog čovjeka u kontekstu planeta Zemlje, kao izvora svega života u svim njegovim manifestacijama.
Može se zaključiti da se u sadašnjem trenutku krize vrijednosti i krize prava moramo vratiti izvorima naše pravne civilizacije kako bi utvrdili što čini suštinu prava. Tako, postaje očito da ju čini zaštita dostojanstva pojedinca; razumijevanje da je svo pravo stvoreno za osobe.


Ključne riječi: osoba, muškarac, ius, Gea (Zemlja).