Autorice, potaknute nesporazumima po kojima se usmrćenje na zahtjev izjednačava s eutanazijom, u radu obrađuju najprije vrlo sporan pojam eutanazije i različite situacije koje taj pojam pokriva, a potom analiziraju pravna obilježja kaznenog djela usmrćenja na zahtjev. Na temelju toga ukazuju da de lege lata novo kazneno djelo usmrćenja na zahtjev "pokriva" slučajeve dobrovoljne aktivne i pasivne eutanazije, ali da je i širi pojam, jer se ne odnosi samo na situacije prikraćivanja patnji. Autorice predlažu de lege ferenda normiranje u smislu još blažeg kažnjavanja slučajeva u kojima je do usmrćenja na zahtjev došlo zbog osjećaja samilosti prema umirućem bolesniku. Također, smatraju da je krajnje nužno odrediti pravno rješenje slučajeva tzv. nedobrovoljne pasivne eutanazije odnosno slučaja koji se ne može podvesti pod usmrćenje na zahtjev, jer umirući takav zahtjev ne može uopće postaviti.

Ključne riječi: eutanazija, usmrćenje na zahtjev.