|
Iako srednjovjekovna notarska služba u Isti i Dalmaciji odražava ne samo rimsku tradiciju nego i mješavinu lombardskog i franačkog notarskog reda, mora se naglasiti da je Istra, zahvaljujući kasnorimskoj tradiciji municipalnog uređenja, posebice u obalnim gradovima, uspjela sačuvati načela rimskog prava u notarskoj službi.
Činjenica je da najstariji sačuvani notarski akti iz 9. i 10. stoljeća ukazuju da su obalni gradovi u Istri sami davali privilegij za obavljanje notarske službe čak i prije obnove rimskog prava i s tim povezanim ustrojem notara u 12. stoljeću, što je suprotno franačkim zakonima o ovoj materiji, koji su pravo podjeljivanja notarskog privilegija davali zemljoposjednicima. Od tada nadalje, posebice od kraja 13. stoljeća kada je naglo rasla potreba za notarima zbog razvoja trgovine i privatnog vlasništva i uz istočnu obalu Jadrana, javljaju se određene posebnosti u djelovanju notarske institucije karakteristične za rimsko razdoblje, i to uglavnom putem bolonjske škole i njene obnove rimskog prava. Ovdje raspravljamo o temeljnim načelima djelovanja notarske službe, tj. o registriranju pravnih akata ili o institucionalizaciji objektivne službe za dokazivanje sadržaja pravnih akata primjenom načela javne vjere.
I kao što su rimski tabelioni uživali javnu vjeru nakon što su osnovane posebno ovlaštene državne ili općinske institucije koje su vodili tzv. eksceptori ili bilježnici, i koji su na temelju nota (scheda, imbreviatura, nota) o sastavljenim pravnim akatima imali pravo u slučajevima kada se akt izgubio izdati autentičnu kopiju, u svim su značajnijim gradovima uz istočnu obalu Jadrana od 13. stoljeća nadalje, vjerojatno slijedeći primjer Bologne, ustrojeni slični gradski uredi za registriranje, čuvanje i sastavljanje bilježničkih akata. U Istri (Trst, Muggia, Kopar, Izola, Piran i Pula) time su se bavili tzv. vicedomini, a u Dalmaciji uglavnom tzv. egzaminatori.
Ključne riječi: memoriali, vicedomini, egzaminatori.
|
