Republika Hrvatska hoće se uključiti u europske integracijske procese, a time u gospodarske i financijske tokove koji su bitna sastavnica tih procesa. To otvara značajno pitanje sposobnosti i pretpostavki za stjecanje prava vlasništva u Republici Hrvatskoj stranih osoba, osobito na nekretninama. U ovom radu se daje kratak pregled ustavnih i zakonskih rješenja glede stjecanja prava vlasništva stranaca na nekretninama u nekim drugim zemljama i osvrt na pretpostavke stjecanja vlasništva stranaca u Republici Hrvatskoj do 1. siječnja 1997. godine. Izloženo je tko se smatra stranom osobom prema pozitivnim propisima, i govori se o pretpostavkama za stjecanje prava vlasništva na nekretninama s obzirom na pravni temelj stjecanja, kao i ograničenjima koja postoje u odnosu na strance glede stjecanja vlasništva na određenim nekretninama. Dan je prikaz nekih međunarodnih ugovora koje je Republika Hrvatska sklopila a uređuju između ostalog pravo vlasništva državljana i pravnih osoba jedne na području druge ugovorne strane.

Ključne riječi: stranac, pravo vlasništva, nekretnina, pretpostavke, ograničenja

Pravni režim pomorskog dobra uređen je Pomorskim zakonikom Republike Hrvatske. Pomorsko je dobro proglašeno općim dobrom i podvrgnuto nevlasničkom pravnom režimu. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, međutim, predviđa da se osnivanjem koncesije na općem dobru (a time i pomorskom dobru) razdvaja od zemljišta postojeća zgrada, kao i ona koja će se izgraditi na temelju koncesije dok traje koncesija. Prema tome, koncesionar ima vremenski ograničeno pravo vlasništva na takvim zgradama. Zakonom i koncesijom ograničena su i ovlaštenja koncesionara glede korištenja i raspolaganja tim zgradama. U radu se analizira i stvarnopravni učinak hipotekarnog zalaganja zgrada izgrađenih na pomorskom dobru. Ukazuje se na zakonske praznine ustanove prava vlasništva na zgradama i drugim građevinama koje su odvojene od zemljišta koncesijom te ustanove upisa prava vlasništva i hipoteke u zemljišnu knjigu. S obzirom da pravo vlasništva na zgradu može steći samo uski krug osoba koje ispunjavaju uvjete za koncesiju, postoji veliko ograničenje i za realizaciju hipoteke na takvoj zgradi njezinom prodajom radi namirenja osiguranog potraživanja.

Ključne riječi: pomorsko dobro, koncesije, zgrade, publiciranje, vlasništvo, hipoteka

Pružanje zaštite povrijeđenim i/ili ugroženim subjektivnim pravima u parničnom postupku nije besplatno. Izdatke koji nastanu tijekom ili u povodu postupka snosi na kraju stranka koja je izgubila parnicu, odnosno stranka koja je troškove prouzročila svojom krivnjom ili slučajem koji joj se dogodio. Autor je u radu ukazao na neke dvojbe i rješenja u svezi sa sadržajem i modalitetima naknade parničnih troškova.

Ključne riječi: parnični troškovi, naknada, troškovi odvjetnika, troškovi izvođenja i
osiguranja dokaza.

U članku su izložene zakonske odredbe koje uređuju tužbe za zaštitu vlasništva i to: pravu vlasničku tužbu, vlasničku tužbu predmnjevanog vlasnika, tužbu vlasnika za prestanak uznemiravanja i tužbu predmnjevanog vlasnika za prestanak uznemiravanja.
Govori se o ostvarivanju zaštite prava valsništva i u drugim postupcima (ustavnosudskom i upravnom) s obzirom na neka sporna pitanja koja su se javljala u praksi i s obzirom na izmjene pojedinih zakona koje se odnose i na zaštitu prava vlasništva.

Ključne riječi: vlasništvo, zaštita

U radu autorica analizira zaštitu prava vlasništva kao temeljnog ljudskog prava, te daje pregled pravnih izvora. Poseban dio rada predstavlja raščlamba presuda Europskog suda, glede prava vlasništva, zakonskih ograničenja, te zahvata u pravo vlasništva, gdje se Europski sud upustio u razradbu kriterija pod kojim je moguće i dopustivo da supranacionalna regulatorna djelatnost ograniči temeljna ljudska prava, pa tako i pravo vlasništva, kao jedno od temeljnih ljudskih prava.

Ključne riječi: pravo vlasništva, temeljna prava, Europski sud.

Glavna rasprava je središnje mjesto građanskog sudskog (parničnog) postupka. Ona završava (osim ako stranke svojim dispozicijama to ne učine nepotrebnim ili nemogućim) donošenjem odluke (presude) kojom se ocjenuje materijalnopravna osnovanost odnosno neosnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice.

Prije toga, međutim, valja provesti mnoge predradnje, od kojih se posebno ističu faza pripremanja i faza organizacije (održavanja) glavne rasprave. Prva faza ispituje (u pravilu) postupovnu dopustivost podnijete tužbe, druga (opet samo u pravilu) njenu materijalnopravnu osnovanost do koje dolazi intezivnom postupovnom aktivnošću uz aktivno učešće stranaka i suda te uz provođenje potrebitih dokaza. 
O svemu tome pravila ZPP-a slijede klasične temelje postupovne znanosti i to je, u osnovi, dobra strana (i) našeg građanskog postupovnog prava. No, suvremeni život doista ide dalje pa i modele ZPP-a (da bi se održao i sam značaj klasičnih temelja) valja unaprijediti, modernizirati, uskladiti sa "znakovima vremena".
Ovaj sud ne želi biti reprodukcija (dobrih) pravila ZPP-a, nego pokušaj kritičkih iskoraka u pravcu uvažavanja suvremenih zahtjeva života i gospodarstva.

Ključne riječi: glavna rasprava, sud, načelo javnosti, načelo koncentracije, tužitelj, tuženi.