Institut sudskih penala uveden je u domaće pravo Zakonom o obveznim odnosima i Zakonom o izvršnom postupku iz 1978., da bi i u materijalnopravnom i u procesnopravnom smislu bio izmijenjen i dopunjen Ovršnim zakonom iz 1996. U radu se, najprije, nastoje sustavno izložiti materijalnopravne pretpostavke prava vjerovnika nenovčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom da traži da se dužnika, kojemu je određen naknadni rok za njezino ispunjenje, osudi plaćati određenu svotu novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena nakon isteka toga roka (sudski penali). Zatim se razrađuju postupci izricanja tih penala, njihova prisilnog ostvarenja i moderacije. Pritom se na komparativnoj razini posebna pažnja poklanja institutu astreinte francuskog prava, prihvaćenom u zemljama Beneluxa, ali i u pravu europskih zajednica, koji je poslužio kao neposredni uzor za uvođenje sudskih penala kao sredstva posredne ovrhe u domaće pravo. Zaključno se upozorava da bi institut sudskih penala, zanemaren u domaćoj sudskoj praksi i pravnoj doktrini, mogao imati važnu ulogu u povećanju opće efikasnosti hrvatskog ovršnopravnog sustava. 

Ključne riječi: sudski penali, ovrha.