U radu se obrađuje odgovornost dužnika za štetu zbog povrede ugovora odnosno odredbe čl. 262. do 269. ZOO. koje predstavljaju lex specialis za odštetnu odgovornost u slučaju povrede ugovora. Kako se na odštetnu odgovornost i u ovom slučaju podredno primijenjuju opće odredbe o odgovornosti za izvanugovornu štetu, a napose kako i ovdje moraju postojati opće pretpostavke odgovornosti za štetu, rad je strukturiran tako da se prvo te pretpostavke uvršćuju u kontekst teme, a zatim podrobno prikazuju i kritički raščlanjuju. Prikazana su i analizirana su pitanja postojanja povrede ugovora, protupravnosti, postojanja štete i uzročne veze između povrede ugovora i štete koju trpi vjerovnik. Naročita pozornost posvećena je protupravnosti odnosno pitanju odgovara li dužnik po subjektivnom ili objektivnom kriteriju tj. po kriteriju krivnje ili po kriteriju uzročnosti. U ovom dijelu prikazane su i okolnosti koje isključuju odgovornost dužnika. Zasebno je, nakon toga, obrađena problematika opsega naknade štete, ugovaranja proširenja, ograničenja i isključenja odgovornosti, a također i zastare vjerovnikova zahtjeva. U radu su kritički izložena i raspravljena stajališta pravne znanosti o obrađenim pitanjima te zauzeta vlastita stajališta i izložene mogućnosti rješenja otvorenih pitanja, a prikazana su i stajališta i primjeri iz sudske prakse kao i rješenja izabranih propisa poredbenog prava.

Ključne riječi: ugovor, povreda ugovora, zakašnjenje, neispunjenje, naknada štete, protupravnost, viša sila, slučaj, šteta, uzročna veza, zastara, ugovaranje proširenja, ograničenja i isključenja odgovornosti za štetu