Glavna rasprava je središnje mjesto građanskog sudskog (parničnog) postupka. Ona završava (osim ako stranke svojim dispozicijama to ne učine nepotrebnim ili nemogućim) donošenjem odluke (presude) kojom se ocjenuje materijalnopravna osnovanost odnosno neosnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljice.

Prije toga, međutim, valja provesti mnoge predradnje, od kojih se posebno ističu faza pripremanja i faza organizacije (održavanja) glavne rasprave. Prva faza ispituje (u pravilu) postupovnu dopustivost podnijete tužbe, druga (opet samo u pravilu) njenu materijalnopravnu osnovanost do koje dolazi intezivnom postupovnom aktivnošću uz aktivno učešće stranaka i suda te uz provođenje potrebitih dokaza. 
O svemu tome pravila ZPP-a slijede klasične temelje postupovne znanosti i to je, u osnovi, dobra strana (i) našeg građanskog postupovnog prava. No, suvremeni život doista ide dalje pa i modele ZPP-a (da bi se održao i sam značaj klasičnih temelja) valja unaprijediti, modernizirati, uskladiti sa "znakovima vremena".
Ovaj sud ne želi biti reprodukcija (dobrih) pravila ZPP-a, nego pokušaj kritičkih iskoraka u pravcu uvažavanja suvremenih zahtjeva života i gospodarstva.

Ključne riječi: glavna rasprava, sud, načelo javnosti, načelo koncentracije, tužitelj, tuženi.