Rok za podnošenje zahtjeva za naknadu oduzete imovine istekao je prema članku 65. stavak 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine 1. srpnja 1997. godine, pa sada slijedi onaj drugi, teži dio postupka - odlučivanje o podnijetim zahtjevima za naknadu za oduzetu imovinu. Daljnji postupak provodi se po odredbama Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 53/91.) u kome predlagatelji - prijašnji vlasnici, u kontradiktornom postupku dokazuju legitimaciju da im bude priznato pravo na naknadu i pravo na određeni oblik, odnosno visinu naknade za oduzetu imovinu. Stoga je sada za ovlaštenike naknade značajno pitanje u kom im obliku naknada pripada i po kojim načelima ce im naknada biti utvrđena.

Predmet razmatranja u ovom referatu jesu načela restitucije prava vlasništva i naknade za oduzetu imovinu. Izloženo je temeljno opredjeljenje zakonodavca, prema kojemu se pravo na naknadu za oduzetu imovinu ostvaruje prvenstveno isplatom, a iznimno u obliku naturalne restitucije, zatim osnova za utvrđivanje naknade, prava obveznika prema ovlašteniku naknade, oživljavanje hipoteke koja je ranije bila upisana na vraćenoj nekretnini te uskrata prava na vraćanje plodova, troškova i naknadu štete ovlašteniku naknade.

Ključne riječi: naturalna restitucija, naknada isplatom, oduzeta imovina, ulaganja.

U pravnom sustavu Republike Hrvatske najam stanova i zakup poslovnog prostora uređeni su s dva posebna zakona. To su Zakon o najmu stanova i Zakon o zakupu poslovnog prostora.

Zakon o najmu stanova ukida stanarsko pravo na svim stanovima na kojima je ono do njegova stupanja na snagu još postojalo. Dosadašnjim stanarima (nositeljima stanarskog prava) daje prava i obveze najmoprimca, a ugovor o najmu stana postavlja za novu pravnu osnovu korištenja svih stanova, pa i onih koji su se do sada koristili u režimu stanarskog prava. Tim ugovorom uređuju se sva pitanja koja su od važnosti za međusobne odnose ugovornih strana.

Sklapanje ugovora o najmu stana odluka je slobodne volje vlasnika stana i osobe koja će se koristiti njegovim stanom, kad je riječ o stanovima na kojima je do stupanja na snagu Zakona o najmu postojalo stanarsko pravo. Vlasnik stana mora sklopiti ugovor o najmu, ako to stanar (sada najmoprimac) u zakonom predviđenom roku od njega zatraži. U protivnom, najmoprimac može svoje pravo na sklapanje ugovora ostvariti putem suda, i u tom slučaju sudska odluka zamjenjuje ugovor o najmu.

Sklapanjem ugovora o najmu stana dosadašnji stanar (najmoprimac) stječe status tzv. "zaštićenog najmoprimca", a time i određena prava odnosno posebnu zaštitu koju nemaju ostali najmoprimci.

Zakon o zakupu poslovnog prostora nije promijenio niti dosadašnju pravnu osnovu korištenja toga prostora - ugovor o zakupu, niti je promijenio pravni položaj zakupnika koji su se koristili poslovnim prostorom u vlasništvu druge osobe. Tim zakonom mijenja se jedino položaj sadašnjih zakupnika u poslovnom prostoru koji je u vlašnistvu Republike Hrvatske, županije, općina, gradova i pravnih osoba u njihovom vlasništvu ili pretežitom vlasništvu, kao i zakupnika u poslovnom prostoru koji se na osnovi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine vraća njegovim prijašnjim vlasnicima. Poslovni prostor u tzv. "državnom vlasništvu" može se dati u zakup samo putem javnog natječaja i to najboljem ponudiocu, pa ako sadašnji zakupnik to nije, prestaje mu i pravo na daljnje korištenje tim prostorom. Osim toga, ugovor o zakupu toga prostora mora se u roku od godine dana uskladiti sa Zakonom. U protivnom, ugovor o zakupu ex lege se raskida, nakon čega za zakupnika nastaje obveza predaje vlasniku, uz pravo na naknadu za učinjena ulaganja.

Do raskida ugovora o zakupu po sili zakona dolazi i u slučaju vraćanja prisilno oduzetog poslovnog prostora njegovom prijašnjem vlasniku, s tom razlikom što zakupnik ovdje nije dužan predati poslovni prostor vlasniku prije nego što mu vlasnik isplati naknadu za učinjena ulaganja u taj prostor.

Ključne riječi: stan, poslovni prostor, najam, zakup, ugovor.

U predmetnom radu autor sustavno izlaže problematiku određivanja naknade, kako u obliku, tako i u visini, u onim slučajevima kada je titularu (ovlašteniku) priznato pravo na naknadu. S tim u svezi autor posebno, i već u uvodnim razmatranjima, ističe kako je pitanje vraćanja oduzete imovine odnosno davanja naknade za oduzetu imovinu kada se ona ne vraća, u prvom redu moralno pitanje, a tek potom i gospodarsko u sustavu mjera privatizacije. Hrvatski zakonodavac se opredijelio za sustav limitirane ili ograničene naknade. Iako je razmatranje upravo ovakvog rješenja (zašto limitirana naknada i zašto samo određenom krugu mogućih titulara) vrijedno posebne načelne rasprave, autor svoje izlaganje nastavlja u svezi sa zadanom temom, pri čemu pronalazi kako je gotovo univerzalno prihvaćeno određivanje naknade u samo određenim oblicima - vrstama vrijednosnih papira, tj. u obveznicama Republike Hrvatske i u dionicama. Autor se kritički odnosi prema određenom zakonskom rješenju i svakom kašnjenju u donošenju provedbenih propisa i mjerila za utvrđivanje visine naknade.

Ključne riječi: imovina, oduzeta, povrat imovine, određivanje naknade, obveznice, udjeli, dionice.

 Stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pravila o stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu ponovno se vraćaju i temelje se na tradicionalnim načelima OGZ-a, prvenstveno na načelu superficies solo cedit i načelu jedinstvenosti nekretnine.

Intencija je zakonodavca bila da se dobije cjelovit sustav odredaba o građenju na tuđem zemljištu, obuhvaćajući slučajeve koji su vec ranije bili regulirani važećim propisima, kao i one koji to nisu bili, ali je na njih ukazala sudska praksa.

Značenje dosadašnje sudske prakse treba nesumnjivo uvažavati, ali isto tako uočiti i otkloniti u primjeni onaj dio njezina sadržaja koji je u suprotnosti s načelima novog stvarnopravnog uređenja.

Ključne riječi: građenje na tuđem zemljištu, superficies solo cedit.

Osnovni pravni učinak upisivanja stvarnih prava na nekretninama, obveznih prava na nekretninama, osobnih odnosa nositelja tih prava te pravnih činjenica jest da se time publicira, daje vanjska vidljivost tim pravima, da se publicira postojanje određenih osobnih odnosa i pravnih činjenica koje ukazuju ili utječu na pravno stanje nekretnina i mogućnost raspolaganja pravima na nekretninama. Zemljišnoknjižnim se upisima daje vanjska slika pravnog stanja nekretnine. No, slika koju o pravnom stanju nekretnina daju zemljišnoknjižni upisi nekad može biti pogrešna. Publicirano zemljišnoknjižno stanje može biti nepotpuno ili različito od izvanknjižnog, stvarnog, zbiljskog pravnog stanja nekretnine. Tada u odnosu na poštene stjecatelje koji su postupali u dobroj vjeri, s povjerenjem da je zemljišnoknjižno stanje potpuno i istinito, djeluju pravni učinci zaštite povjerenja. Ta se zaštita sastoji u tome da pošteni stjecatelji upisom stječu prava na nekretninama na temelju povjerenja u zemljišne knjige, neovisno o tome što je zemljišnoknjižno stanje bilo nepotpuno ili neistinito. Pretpostavke pružanja zaštite povjerenja, kao i pravne učinke te zaštite, uređuje Zakon o zemljišnim knjigama čije se odredbe o zaštiti povjerenja nadovezuju i proizlaze iz odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o zaštiti povjerenja.

Ključne riječi: zemljišna knjiga, javna vjera zemljišnih knjiga, javnost zemljišnih knjiga, zaštita povjerenja, zaštita povjerenja u potpunost, zaštita povjerenja u istinitost, tužba za brisanje, višestruko otuđenje nekretnine, dobra vjera.

Pravni položaj stranaca pri stjecanju prava vlasništva na nekretninama u tuzemstvu jedno je od pitanja od posebnog interesa za svaku državu. Stoga se regulira pravilima neposredne primjene, koja isključuju mogućnost primjene stranog prava. Režim stjecanja prava vlasništva na nekretninama u Hrvatskoj regulira od 1. siječnja 1997. godine Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Autorica u ovom članku analizira uvjete i postupak kojim stranci stječu vlasništvo na nekretninama, pokušavajući odgovoriti na pitanje uspijeva li novi Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pronaći kompromis između dva oprečna zahtjeva: izjednačenja privatnopravnog položaja stranaca s onim domaćih državljana, s jedne strane, a s druge, zaštite državnih interesa spram raspolaganja nekretninama na njenom području.

Ključne riječi: stranci, pravo vlasništva, nekretnine.