U predmetnom radu autor sustavno izlaže problematiku određivanja naknade, kako u obliku, tako i u visini, u onim slučajevima kada je titularu (ovlašteniku) priznato pravo na naknadu. S tim u svezi autor posebno, i već u uvodnim razmatranjima, ističe kako je pitanje vraćanja oduzete imovine odnosno davanja naknade za oduzetu imovinu kada se ona ne vraća, u prvom redu moralno pitanje, a tek potom i gospodarsko u sustavu mjera privatizacije. Hrvatski zakonodavac se opredijelio za sustav limitirane ili ograničene naknade. Iako je razmatranje upravo ovakvog rješenja (zašto limitirana naknada i zašto samo određenom krugu mogućih titulara) vrijedno posebne načelne rasprave, autor svoje izlaganje nastavlja u svezi sa zadanom temom, pri čemu pronalazi kako je gotovo univerzalno prihvaćeno određivanje naknade u samo određenim oblicima - vrstama vrijednosnih papira, tj. u obveznicama Republike Hrvatske i u dionicama. Autor se kritički odnosi prema određenom zakonskom rješenju i svakom kašnjenju u donošenju provedbenih propisa i mjerila za utvrđivanje visine naknade.

Ključne riječi: imovina, oduzeta, povrat imovine, određivanje naknade, obveznice, udjeli, dionice.