Nacrt Zakona o obveznim odnosima ustanovu promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus) uređuje u značajnoj mjeri drukčije no što je ona uređena u Zakonu o obveznim odnosima koji je preuzet 1991. godine. To se poglavito odnosi na sam pojam i učinke koje promijenjene okolnosti trebaju stvoriti kako bi pogođena strana stekla odgovarajuća prava, na sama prava te strane te na okolnosti koje sud uzima u obzir pri odlučivanju.
Te promjene povod su sustavnom prikazu ove ustanove prema preuzetom ZOO-u, pri čemu su uzeti u obzir i tekst propisa i domaća pravna književnost, ali i sudska praksa koja je razriješila neka otvorena pitanja. Na odgovarajućim mjestima prikazana su i rješenja u poredbenom pravu (njemačkom, švicarskom, francuskom, talijanskom, engleskom). 
Rad je strukturiran tako da se - usporedno promatrajući postojeća rješenja i rješenja Nacrta - najprije izlažu pretpostavke primjene ustanove, gdje se odvojeno razmatraju naplatnost ugovora i ostale pretpostavke, a zatim pravni položaj pogođene strane i njenog suugovaratelja, gdje je značajna nova mogućnost pogođene strane da zahtjeva ne samo raskid nego i prilagodbu ugovora novonastalim okolnostima. Nakon toga izlažu se okolnosti o kojima sud vodi računa pri odlučivanju o raskidu odnosno izmjeni ugovora, a na kraju posljedice raskida i dužnost obavještavanja koju ima pogođena strana.

Ključne riječi: obvezno pravo, ugovor, promijenjene okolnosti, klauzula rebus sic stantibus, Nacrt Zakona o obveznim odnosima, promijenjene okolnosti u poredbenom pravu