Svrha je hipoteke i fiducijarnog prijenosa vlasništva omogućiti sigurno namirenje prvenstveno novčane tražbine koju dužnik nije u roku ispunio. Pravila o pravu na namirenje osigurane tražbine pretežno su sadržana u Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a način namirenja u Ovršnom zakonu. U radu su razmotrena temeljna obilježja hipoteke i fiducijarnog osiguranja na nekretnini, s naglaskom na razlikama između ova dva instituta, koje rezultiraju različitim putovima ostvarenja prava na namirenje osigurane tražbine. Za hipoteku na nekretnini vrijedi pravilo da se osigurana tražbina namiruje isključivo u sudskom ovršnom postupku, dok se fiducijom osigurana tražbina namiruje izvansudski. Prikazano je sudsko namirenje tražbine osigurane hipotekom, posebno ovršna isprava kao jedna od pretpostavki za pokretanje ovršnog postupka, i hipotekarna tužba kojom vjerovnik ostvaruje pravo na namirenje, pokretanje ovršnog postupka prijedlogom za ovrhu i određivanje ovrhe rješenjem o ovrsi. Obrađuju se radnje provedbe ovrhe, i to zabilježba ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanje vrijednosti nekretnine, njena prodaja i namirenje vjerovnika kao ovrhovoditelja unovčenjem nekretnine. Dan je prikaz namirenja fiducijarno osigurane tražbine izvansudski putem javnog bilježnika, uz osvrt na razlike u postupku namirenja de lege lata u odnosu na uređenje prije novele Ovršnog zakona iz 2003. godine.

Ključne riječi: hipoteka, fiducijarno osiguranje, osigurana tražbina, nekretnina kao predmet osiguranja, sudsko ovršno i izvansudsko namirenje osigurane tražbine.