Postoji opća suglasnost da se pretvorba prava društvenih poduzeća na nekretninama u vremenski podudara s njihovom statusnom pretvorbom u dionička društva ili u društva s ograničenom odgovornošću. Međutim, postoji nesuglasnost o pravnoj osnovi pretvorbe društvenog vlasništva. Po jednom gledištu statusna pretvorba društvenih poduzeća je posljedica pretvorbe društvenog vlasništva u građansko vlasništvo, odnosno prava društvenih poduzeća na stvarima (nekretninama) u društvenom vlasništvu u pravo vlasništva njihovih pravnih sljednika: dioničkih društava ili društava s ograničenom odgovornošću, jer su društvenopravne osobe (pa i društvena poduzeća) izraz društvenog vlasništva, njegov derivat, a ne obrnuto. Zato pretvorba društvenog vlasništva u građansko vlasništvo (pravo vlasništva) neminovno uzrokuje pretvorbu - društvenopravne osobe u vlasničkopravnu osobu. Po drugom gledištu pretvorba društvenog vlasništva dogodila se nekoliko godina nakon statusne pretvorbe na temelju Zakona o vlasništvu koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., ali s povratnim učinkom od trenutka statusne pretvorbe. Prema tom gledištu novoosnovana trgovačka društva do 1. siječnja 1997. imala su ona prava na nekretninama u društvenom vlasništvu koja su pripadala njihovom predniku - društvenom poduzeću, jer se ta prava nisu mogla pretvoriti u pravo vlasništva univerzalnom sukcesijom. Ovaj zaključak, međutim, u sukobu je sa svrhom pretvorbe, jer svrha pretvorbe je pretvaranje društvenog vlasništva o građansko vlasništvo, odnosno pretvaranje prava društvenih poduzeća na nekretninama u pravo vlasništva dioničkih društava, odnosno društava s ograničenom odgovornošću koja se konstituiraju u postupku pretvorbe usporedo s transformacijom prava na stvarima u društvenom vlasništvu u pravo vlasništva njihovog prednika. Društvenopravne osobe bile su izraz društveno-vlasničkih odnosa pa se nisu mogle transformirati u vlasničkopravne osobe bez pretvorbe društvenog vlasništva. Zato se ni društveno poduzeće nije moglo transformirati u dioničko društvo odnosno društvo s ograničenom odgovornošću, bez transformacije njegovih prava na nekretninama u pravo vlasništva koje je ušlo u imovinu novoosnovanih trgovačkih društava. Ovaj zaključak potvrđuju odredbe iz čl. 360. Zakona o vlasništvu. Kod pretvorbe društvenog vlasništva kao i u slučaju singularnog prijenosa stvari iz društvenog u privatno vlasništvo ne vrijede pravila sukcesije, već u tom slučaju prestaje društveno vlasništvo da bi se konstituiralo privatno vlasništvo na orginaran način. Objekt pretvorbe su pravo upravljanja, pravo korištenja i pravo raspolaganja na stvarima (nekretninama) društvenih poduzeća, osim na onim nekretninama koje su isključene iz pretvorbe po prirodi stvari (opća dobra i javna dobra), po zakonu (npr. poljoprivredno zemljište, šume i šumska zemljišta) ili odlukom organa upravljanja društvenog poduzeća (npr. stanovi). 

Ključne riječi: društveno vlasništvo, društveno poduzeće, pretvorba, pravo vlasništva, dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću.