Dr. sc. Davorin Rudolf, ml., viši asistent
Pravni fakultet Sveučilišta u Splitu
|
UDK: 341.225 GROTIUS, H.
341.222 SELDEN, J.
Pregledni znanstveni članak
|
Autor izlaže nauk dvojice znamenitih pravnika 17. i 18. stoljeća o pravu država na upotrebu i iskorištavanje mora: Nizozemca Huga Grotiusa i Engleza Johna Seldena. Hugo Grotius, koji se u znanosti smatra začetnikom novovjeke škole prirodnoga prava, a također i ocem modernoga međunarodnoga prava (jer je u svojemu djelu De iure belli ac pacis, 1625., prvi izložio sveobuhvatan sustav međunarodnoga prava) zalagao se za slobodu mora. U djelu Mare liberum (napisanom 1604./5., pronađenom tek 1868.), kritizirao je španjolske i portugalske zahtjeve za vlašću na širokim morskim prostranstvima. On je, u skladu s interesima Nizozemske i drugih pomorskih sila toga vremena, branio načelo slobode plovidbe.
Autor se koristio izdanjem iz 1916. Grotiusova antologijskoga djela u prijevodu na engleski. More je Grotius podijelio u dva osnovna dijela s obzirom na pravni status. Izvan obalnoga mora je otvoreno more, za koje u punoj mjeri vrijedi maksima "upotreba mora pripada svima".
Nasuprot Grotiusu, John Selden se u djelu Mare clausum založio za tzv. "zatvorena mora", tj. mora koja bi pripadala u cijelosti ili dijelom pojedinim državama. U skladu sa zahtjevima vremena, posebice razvojem masovne proizvodnje dobara i proširenom međunarodnom trgovinom, pobijedilo je shvaćanje Grotiusa.
Sukobljena su teorijska shvaćanja postala klasični dijelovi povijesti međunarodnoga prava mora i njenim najslikovitijim isječkom. Grotiusovo učenje održalo se u međunarodnome pravu mora sve do sredine dvadesetoga stoljeća. Unošenjem u međunarodno pravo novih instituta epikontinentskog pojasa i gospodarskog pojasa, klasične slobode otvorenoga mora i ogromna morska prostranstva otvorenoga mora znatno su sužena.
Ključne riječi: Slobodno more, Grotius, Zatvoreno more, Selden.
|