UDK: 342.72/.73
Prethodno priopćenje

U radu se razmatraju najvažniji stavovi Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda u svezi s povredom prava na pravično suđenje zbog zakonske intervencije u sudske postupke u tijeku. Ti su stavovi važni zbog većeg broja predmeta iznesenih pred te sudove u svezi sa zakonom određenim višegodišnjim prekidima parničnih postupaka u kojima je Republika Hrvatska tužena radi naknade štete u svezi s terorističkim aktima, štete uzrokovane od strane pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata te za štetu za koju je odgovarala bivša SFRJ, a za koju odgovornost preuzima Republika Hrvatska.

Radi ostvarenja komparativnog uvida analiziraju se neki raniji strani predmeti u kojima je Europski sud izrazio stajalište o mogućnosti i granicama dopuštene zakonske intervencije u sudske postupke u tijeku. Također, razmatraju se stavovi toga suda izraženi u presuđenim hrvatskim predmetima. Iz sudske prakse izvode se zaključci o odnosu između prava na sud, pristup sudu i suđenje u razumnom roku. Ukazuje se na relativnost prava na pristup sudu i granice u kojima nacionalni zakonodavci smiju uređivati to pravo. Naročito se upozorava na važnost postojanja legitimnog cilja i razumnog odnosa razmjernosti pri ograničavanju toga prava.
Prikazuje se novija sudska praksa Ustavnog suda u ovoj vrsti predmeta. Promjena prakse objašnjava se novim ustavnopravnim uređenjem prava na pravično suđenje i nastojanjem da ustavna tužba bude učinkovito pravno sredstvo za zaštitu šireg kruga sastavnica prava na pravično suđenje. Podvođenje ove vrste povreda pod povredu prava na suđenje u razumnom roku otvara Ustavnom sudu mogućnost određivanja roka u kojem sudovi moraju riješiti predmet i dosuđivanje materijalne satisfakcije za pretrpljenu povredu ustavnog prava. Ukazuje se na stav Ustavnog suda da pravo na pravično suđenje može biti povrijeđeno ne samo djelatnošću sudova, već i izvršne i zakonodavne vlasti.
Različitim nadležnostima Europskog i Ustavnog suda objašnjava se različiti pristup ovih sudova tim predmetima. Naime, dok Europski sud u tim predmetima utvrđuje povredu prava na pristup sudu, Ustavni sud te slučajeve podvodi pod povredu prava na suđenje u razumnom roku. Promjena prakse Ustavnog suda smatra se odrazom nastojanja tog suda da ustavnu tužbu utemelji kao djelotvorno nacionalno pravno sredstvo ne samo za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, već i za zaštitu još dvije sastavnice toga prava: prava na sud i pristup sudu.

Ključne riječi: ljudska prava, Ustav, ustavno pravo, pravo na pravično suđenje, pravo na sud, pravo na pristup sudu, pravo na suđenje u razumnom roku, zakon, zakonodavac.