UDK: 340.12::340.13
 Izvorni znanstveni članak

Fullerov "Problem kivnog doušnika" jedan je od najpoticajnijih tekstova o pravu nastalih nakon II. svjetskog rata te rijetko pogodan uvod u studij prava. Primjerom pokazuje mjerodavnost najvažnije suprotnosti u pravu, naime, pravnog pozitivizma i pravnog naturalizma, koji Fuller svojom integralnom teorijom prava nastoji prevladati. Sadrži pet različitih prijedloga rješenja, iz kojih je moguće zaključiti da bilo koje zadovoljavajuće rješenje mora ocijeniti ispriku kivnih doušnika, standardnu za počinioce političkih zlodjela, da su samo vršili svoju pravnu dužnost, da ta ocjena bitno ovisi o ocjeni naravi vladavine smeđih košulja, a potonja ocjena o odgovoru na, po prilici, slijedeće pitanje: "Koliko diskrecije može uključivati pravni sistem, nar. do koje mjere mogu upravne odluke biti izuzete od sudske ocjene a sudske odluke diskrecione, tj. nevezane pravom, prije nego što prestane biti pravnim?".

Glavni dio prinosa nastoji pokazati da "Problem kivnog doušnika" ima jedno jedino ispravno rješenje, pa i odgovor na pitanje "Koliko diskrecije trpi pravni sistem?". Rješenje je zadano složenim i načelnim mjerilima Fullerove teorije u cjelini. Međutim, glavna svrha odsjeka nije pronalazak rješenja nego istraživanje puta k rješenju. Stoga točka 2.1 prikazuje glavne teze Fullerove teorije o pojmu prava, naročito o unutrašnjoj ćudorednosti prava; točka 2.2 izlučuje iz Fullerovih spisa izričita i prešutna mjerila za određivanje granica sudovanja, dovodi ih u vezu s Aristotelovim mjerilima, koja Fuller dijelom pretpostavlja, te iz tog spoja izvodi nova mjerila, koja će poslužiti i za razumijevanje diskrecije i njezinog odnosa s pravednošću i pravičnoću; točka 2.3 pokazuje da Fullerova mjerila za određivanje granica sudovanja imaju stožernu ulogu u njegovom shvaćanju naravi - uključiv granica - pravnog sistema. 
Zaključak iznalazi rješenje "Problema kivnog doušnika" i izvodi iz njih pouke, koje mogu biti i okvir za objašnjenje dosadašnje tranzicije Hrvatske u vladavinu prava, pluralističku demokraciju i tržišno gospodarstvo od 1990. do danas: protivno raširenom stajalištu (u Hrvatskoj, ali i u drugim modernim kulturama), postoji ne samo pravna mogućnost nego i pravna dužnost da se pravno sankcioniraju čak i ona zlodjela koja u vrijeme kad su bila počinjena nisu bila izrijekom ili pak jasno pravno zabranjena te su od tadašnje vladavine bila prešutno odobravana ili čak poticana; no, pravne sankcije za takva zlodjela mogu biti samo relativno blage i uglavnom disciplinske.

Ključne riječi: granice prava, granice sudovanja, diskrecija, pravni pozitivizam i pravni naturalizam, tranzicija u vladavinu prava, Lon L. Fuller.