UDK: 347.51
65.012.7
Ur.: 12. prosinca 2003.
Pr.: 14. siječnja 2004.
Izvorni znanstveni članak 

U radu se obrađuje pitanje odgovornosti revizora za financijska izvješća. Nakon pregleda relevantnih nacionalnih propisa nekih država članica Europske unije suprotstavljaju se rješenja o određenim pitanjima posebice u odnosu na to je li tužbu protiv revizora ovlašten podnijeti samo naručitelj revizije ili i treće osobe, zatim, koje se povrede počinjene od strane revizora smatraju štetnim radnjama a koje rezultiraju odgovornošću za štetu, postoji li mogućnost ograničenja odgovornosti te postoji li obvezatno osiguranje od odgovornosti. Nakon što se utvrđuje postojanje bitnih i značajnih razlika u pogledu mnogih pitanja odgovornosti revizora te konstatira nedostatak harmonizacije propisa europskog prava, prelazi sa na analizu financijsko-računovodstvenog skandala Enrona, koji je označio prekretnicu u reguliranju odgovornosti revizora u pravu SAD-a te inducirao reakciju europskog zakonodavca najavom prijedloga novih smjernica u cilju povećanja zaštite ulagatelja te povećanja kvalitete financijske revizije. U posljednjem dijelu rada analiziraju se hrvatski propisi o revizorskoj struci i o odgovornosti revizora u svjetlu trendova u europskom i komparativnom pravu. Predlaže se da se poveća dostupnost podataka o revizorima javnosti što je i obveza prema osmoj smjernici. Također se predlaže detaljnije propisivanje smetnji za imenovanje revizora boljim redigiranjem postojećih smetnji kao i unošenjem novih., te uklanjanje propisa koji su derogirani izmijenjenim i dopunjenim ZTD-om. Najjasnije bi trebalo biti uređenje odgovornosti revizora prema trećim osobama jer postojeći propis otvara mogućnost različitih interpretacija. Po pitanju ograničenja odgovornosti, jasni trebaju biti 
kriteriji primjene ali i situacije u kojima revizor gubi pravo da se pozove na ograničenje. 

Ključne riječi: odgovornost revizora, Enron, revizija financijskog izvješća, dioničko društvo, europsko pravo, Zakon o reviziji, Zakon o trgovačkim društvima.