UDK: 323.12(497.1)
Ur.: 19. ožujka 2003.
Pr.: 2. lipnja 2003.
Stručni članak

Riječ 'stigma' potiče iz starogrčkog, a označavala je na tijelo utiskivane znakove kojima se upućivalo na nešto neobično i loše u pogledu moralnoga statusa označenoga: rob, kriminalac, izdajnik, osoba nečim naružena i ritualno nečista, koju treba izbjegavati. Kršćanstvo prvotnom značenju stigme dodaje dva sloja: tjelesne znakove Božje milosti u obliku "eruptivnog cvjetanja" kože i tjelesne znakove fizičkog poremećaja. U današnje vrijeme se pojam stigme koristi u prvotnom značenju, ali češće kao oznaka za nekakvo "sramotno" stanje. "Sramotna stanja" su povijesna kategorija. Ona su i društvena kategorija jer "sramotna svojstva" nisu objektivno data u prirodi stvari već nastaju u procesima definiranja koji se odvijaju tijekom socijalnih interakcija u kojima se kategorijama ponašanja ili skupinama ljudi naknadno pripisuje određeno značenje. Pripadati jednom etničkom korpusu može biti posve neutralno, to svojstvo postoji i prije stigmatiziranja, ali nije stigma. Ono postaje stigma u uvjetima koje treba bliže raščlaniti. Identitet osobe pogođene stigmatizacijom smatra se unakaženim, okaljanim, diskreditiranim, nagrđenim, a posljedice stigmatizacije razorne su po emocije, mišljenje i ponašanje zatečenih.
Rezultati suvremenog proučavanja stigme na empirijskom materijalu koji pružaju stanja i svojstva koja pojedince odvajaju od "normalnog" svijeta (kljasti, sakati, gluhi, bivši kriminalci, gubavci, seksualni "aberanti"), itd. korisni su i za razumijevanje stigmatizacije pripadnika rasno-etničko-vjerskih manjinskih skupina. U multietničkim društvima koja prolaze kroz tešku krizu tribalna će stigma pod specifičnim uvjetima ići ruku pod ruku s karakternom stigmom "izdajnika": ljudi koji narušavaju sklad jednodušja većinske nacije.

Ključne riječi: tribalna (etnička) stigma, karakterna stigma.