Poduzetništvo krajem 20. stoljeća, tj. u doba globalnog tržišta i globalnih komunikacija, po svom značenju i rasprostranjenosti svog djelovanja, doživljava do sada neviđeni procvat - prerasta u opću filozofiju, socio-kulturni fenomen suvremenog društva. Poduzetništvo poprima odsudnu ulogu ne samo u proizvodnim već i u uslužnim djelatnostima, uključujući i državu. Odnosi se, više ili manje, na sve razine organizacijskih struktura.
Budućnost hrvatskog društva vezana je uz postojanje izvrsnih poduzetnika i menadžera koji stalno povećavaju svoju proizvodnost i uspješno se natječu na globalnom tržištu. Takve osobe koriste cijelom društvu i važni su pokretači gospodarskog i društvenog razvoja. Oni su graditelji vizije i strategije zadovoljne i bogate Hrvatske. No brojne činjenice ukazuju da tradicionalno hrvatsko društvo ne trpi poduzetništvo. Stigmatizacija prema poduzetničkim i menadžerskim postignućima u Hrvatskoj jača puno više i brže nego u drugim tranzicijskim zemljama.
U radu se promišlja o javnoj svijesti prema poduzetništvu i menadžmentu posebice u obrazovanju, zdravstvu i kulturi, a napose o poduzetništvu u javnom sektoru. Posebna se pozornost posvećuje raspravi i promišljanju o razlikama poduzetništva i menadžmenta i njihovoj povezanosti koja tvori poduzetničko-menadžersku funkciju, a u manjim poduzećima ovu sjedinjuje u jednoj osobi. Ističu se glavna funkcionalna područja modernog menadžmenta i ukazuje na njihovu stigmatizaciju.
Ključne riječi: stigmatizacija, menadžment, poslovne funkcije, poduzetništvo u javnom sektoru.
|