Na Visokoj policijskoj školi u Zagrebu provodi se primijenjeno znanstveno istraživanje odnosa između policije i osjetljivih skupina - djece, žena i manjina.
Suvremeno zakonodavstvo naglašava važnost poštivanja ljudskih prava te štiti od nasilja navedene osjetljive skupine stanovništva. Kako će taj potencijal za zaštitu djece, žena ili manjina biti iskorišten, ovisi o konkretnim osobama koje su u društvu zadužene za provedbu zakona. O policiji ovisi koja će kaznena djela biti otkrivena te je stoga cilj ovog istraživanja sagledati na koji način se spomenute zakonske norme odražavaju na stavove i ponašanja policijskih službenika. S obzirom da učinkovitost policije u otkrivanju kaznenih djela dobrim dijelom ovisi i o spremnosti građana da surađuju s policijom, odnosno da policiji prijavljuju kaznena djela i pružaju druge vrijedne informacije za njen operativni rad, cilj istraživanja je i uvid u stavove i očekivanja djece, žena i manjina u odnosu na policiju te u njihovu spremnost da se u situaciji viktimizacije nasiljem obrate policiji za pomoć.
Recentna inozemna istraživanja pokazuju da su žrtve seksističkih i drugih ekstremističkih delikata u prosjeku manje zadovoljne postupanjem policije u usporedbi s ostalim žrtvama. Iskustva iz policijske prakse pokazuju da pripadnici osjetljivih skupina kao žrtve nasilja imaju često nerealna očekivanja od policijskih službenika, a često ne žele prijavljivati vlastitu viktimizaciju jer se boje da je kaznenopravni sustav na strani njihovih napadača te da im stoga neće pružiti nikakvu pomoć.
Ključne riječi: djeca, žene, manjine, viktimizacija, policija.
|