Razvoj predrasuda i obilježavanja pojedinaca ili društvenih grupa odvija se prema trajnom, stabilnom obrascu - neovisno o vremenu, prostoru i posebnostima nositelja, tako da se unutar svakog pojavnog oblika može prepoznati univerzalna struktura odnosa.
Struktura podrazumijeva relativno trajan i stabilan sustav interakcijskih veza među elementima kojima se uokviruje nekakav model, pri čemu je uglavnom nevažno ono osobno, posebno, kvalitativno.
Kada je riječ o strukturiranju predrasuda kojima se opravdava stigmatizacija, moguće je prepoznati model koji odgovara najopćenitijem dihotomnom razlikovanju oblika društvenosti i motiva ljudske akcije.
Na jednoj strani spektra prepoznajemo djelovanja usmjerena prema dobru svih, pri čemu se najveće bogatstvo i poluga postizanja uspjeha ogleda upravo u raznolikosti i originalnosti koju u zajedništvo unosi svaka društvena skupina, kao isvaka pojedina osoba, pri čemu se sve što pripada prošlim iskustvima koristi samo kao izvor korisnih informacija koje mogu pomoći u budućnosti.
Nasuprot tome je djelovanje u kojemu akter prikriva pravi, uglavnom egoistični cilj, pozivajući se na "obranu nečega" čemu se podrazumijeva neupitna vrijednost, a nositelji akcije umjesto kreativnosti i jasne vizije ističu misiju obračuna sa "zlom".
Pored ovih općih načela unutar kojih se strukturiraju predrasude iz kojih slijedi stigmatizacija, mogu se izdvojiti i neke specifičnosti: predrasude i obilježavanje drugih osoba i grupa čudnim, stranim i opasnim oslanja se na konzumentsku logiku nekritičkog prihvaćanja crno-bijele slike stvarnosti: stigmatizacija a potom i otvoreno neprijateljstvo uvijek se opravdava u ime "nekog" ili "nečeg", pri čemu je poziv na "to" dovoljna osnova zajedničke akcije i legitimiranja vlastite "spasiteljske" uloge.
Za razumijevanje "strukture obilježavanja" bitno je prepoznati zamku koja se krije u bliskosti vlastitog vrijednosnog sustava i naziva "višeg cilja" u čije ime se stigmatizacija opravdava, budući da je potpuno isti model prisutan u relaciji "vjernik - ateist", kao i u odnosu "ateist - vjernik".
Ključne riječi: predrasuda, stigmatizacija, strukturiranje, društvena funkcija, manipulacija.
|