UDK: UDK 179.3
Ur.: 27. veljače 2003.
Pr.: 17. travnja 2003.
Prethodno priopćenje

Naslov kolovija "Stigmatizacija i identitet marginalnih grupa…" pretpostavlja, a na žalost malo tko vidi njegovo moguće i potrebno šire značenje, da se on odnosi samo na ljudsku zoovrstu. Jer znamo da je kroz tisuće godina naše kulture, egocentrične i narcisoidne kakva jest, te s rijetkim izuzecima poput Plutarha, Montaignea ili Schopenhauera, samo čovjek (ali dakako ne uvijek i jednako svaki čovjek) imao povlasticu da bude aktivni i pasivni subjekt etičkog poretka. Takva bijeda antropocentrične etike počinje se danas temeljito propitivati. Neka mi zato bude dopušteno nabaciti stav, koji je sigurno "provokacija" za specizam (međuvrsni rasizam) svojstven društvenoj i humanističkoj misli, da se na ovome svijetu, i upravo s odgovornošću čovjeka, također događaju stalna, užasna i najproizvoljnija uništavanja, tlačenja, stigmatizacije, marginalizacije i ništenja prirodno-kulturnih identiteta ne-ljudskih bića, biljaka i životinja i njihovih biotopa (za "kulturu" vidi npr. J. T. Bonner: The Evolution of Culture in Animals, Princeton, 1980). Ovaj upad u uobičajeno, ali sada već nelegitimno svođenje etičkih pojmova diskriminacije i tlačenja samo na ljudska bića, hoće biti podsjećanje na bioetičku istinu da ni unutarvrsna (ne)pravednost nije više posve smislena izvan uvida u međuvrsnu (ne)pravednost. 

Ključne riječi: specizam, unutarvrsna marginalizacija, međuvrsna marginalizacija,
diskriminacija.