UDK: 316.647.8
        323.12
Ur.: 21. ožujka 2003.
Pr.: 17. travnja 2003.
Izvorni znanstveni članak

Pred dilemom započinjanja rasprave krećući se na tragu znanstvenih rasprava o stigmatizaciji ili vlastitog životnog iskustva autor se opredjeljuje za ovo potonje rješenje. Na toj podlozi prepoznaje dva tipa stigmatizacije. Prvi tip tvore tipični, gotovo folklorni, i spontani načini stigmatizacije svojstveni tradicionalnoj urbanoj mediteransko-dalmatinskoj kulturi. U taj tip spadaju oni načini stigmatizacije koji su se u dalmatinskim gradovima očitovali u postojanju "ridikula", " mulaca i mulica", te "ćora", cunfa", " goba" itd. To su načini stigmatizacije odozdo za koje je karakteristično da izviru iz onoga što bi se moglo opisati sferom civilnog društva. Drugi tip je politički nadahnuta i odozgo nametnuta stigmatizacija i to stigmatizacija kao sredstvo državne politike. Iz analize životnog iskustva identificiraju se neki najvažniji načini takve stigmatizacije u ovom prostoru. To su stigmatizacija Židova, zatim stigmatizacija inicirana 1948., stigmatizacija iz 90-tih godina, ali i suvremena stigmatizacija na šengenskim osnovama. Samo u naznakama govori se o karakteristikama i funkcijama političke stigmatizacije da bi se prešlo na izvođenje nekih pouka koji se iz tog povijesnog i životnog iskustva mogu napraviti. Na posljetku, otvara se pitanje o društvenim korijenima političke stigmatizacije. Distancirajući se od shvaćanja po kojima bi se u nas prisutne načine političke stigmatizacije trebalo interpretirati kao posljedicu nekog izvana unešenog "zagađenja" u sferu politike ili pak njezinog onečišćenja ostacima primitivizma odnosno u pozitivnim terminima nužnog sredstva za konsolidaciju kolektivnih identiteta, za utvrđivanje granica, što je preduvjet slobode, naznačuje se argumentacija koja naglašava odlučujuće značenje povezanosti između političke stigmatizacije i ključnih političkih ciljeva dane politike i precizne političke strategije. Ključni zaključak je da sustavno pribjegavanje političkoj stigmatizaciji govori da su posrijedi politički ciljevi koji se ne mogu postići ne-autoritarnim i demokratskim sredstvima.

Ključne riječi: stigmatizacija, individualna stigmatizacija, kolektivna stigmatizacija, folklorna stigmatizacija, slike neprijatelja, društveno uključivanje i isključivanje, refleksivni modernitet.