Važnost međunarodne suradnje u kaznenopravnim stvarima proizlazi iz njezine dvostruke naravi. S jedne strane to je izraz političkog sporazuma između država o međusobnom pomaganju u vođenju kaznenog postupka, a s druge strane to predstavlja pravni posao među državama reguliran propisima međunarodnog kaznenog prava. Postojeći trend prema jačanju te suradnje, koji je uz druge razloge prvenstveno uvjetovan porastom kaznenih djela na nacionalnom i međunarodnom planu, vrlo je impresivan. Institut ekstradicije predstavlja značajan dio te međunarodne suradnje. U prvom dijelu Ëlanka autor je, uzimajući u obzir signifikantne razlike među unutrašnjim kaznenopravnim sustavima u pogledu pitanja ekstradicije, definirao taj institut i ukazao na njegovo značenje u međunarodnom kaznenom pravu, te izložio komparativni pregled pristupa tom problemu. U II. dijelu članka prikazan je pregled postupaka izručenja kod éupanijskog suda u Zagrebu od 1990.-2000. godine. Analizirani podaci pokazuju da Županijski sud u Zagrebu relativno brzo provodi postupke izručenja (u promatranom razdoblju postupci su u prosjeku trajali 4-6 mjeseci, samo u dva slučaja trajali su nešto dulje), dok podaci o ishodu tih postupaka pokazuju određenu neravnomjernost jer je izručenje u sedam slučajeva dopušteno, a u četiri slučaja nije dopušteno. Izloženi podaci važni su zbog velikog protoka ljudi i dobara na području nadležnosti Županijskog suda u Zagrebu, kao najvećeg suda te vrste u Republici Hrvatskoj.

Ključne riječi: međunarodno pravo, ekstradicija, kazneno djelo s elementom inozemnosti, međunarodna kaznenopravna pomoć.