Autorska djela znanstvenoga sadržaja (knjige, udžbenici, znanstveni članci, znanstvene monografije itd.) sve više postaju objektom neovlaštenog iskorištavanja. Neki oblici toga iskorištavanja imaju značaj kaznenoga djela, kao što je to slučaj s neovlaštenom reprodukcijom autorskih djela. Suprotno stanju koje proizlazi iz analize statističkih podataka kriminala na štetu autorstva (prijavljene, optužene i osuđene osobe), neovlaštena reprodukcija autorskih djela znanstvenog sadržaja, i to najčešće radi njihova daljnjeg stavljanja u promet, vrlo je česta pojava kojom, na štetu zaštićenih zakonskih interesa društvene zajednice i imovinskih prava autora, protupravnu imovinsku korist ostvaruje sve veći broj fizičkih i pravnih osoba. Imperativi kaznenopravne zaštite autorskih djela znanstvenoga sadržaja, kao originalnih doprinosa tzv. duhovnoj kulturi društva, upućuju na potrebu kvalitetnijeg određenja inkriminacija na štetu autorstva. To je potrebno i radi jasnijeg razgraničenja takvih oblika nedopuštenog korištenja autorskih djela od onih oblika koje Zakon o autorskom pravu iznimno dopušta. Predmetom ovoga članka jest kaznenopravna analiza članka 230. Kaznenoga zakona, kojim se osigurava kaznenopravna zaštita autorskim djelima znanstvenoga sadržaja od brojnih imovinskih povreda autorskoga prava, a osobito od njihova neovlaštenog reproduciranja.

Ključne riječi: autorsko djelo znanstvenog sadržaja, autorsko pravo, neovlašteno reproduciranje.