Izlažu se značajke kamata kao tzv. sporednih tražbina, navode se pojedine njihove vrste, te se posebno obrađuju ugovorne i zatezne kamate. Pokušavajući zaokružiti kamatnu pravnu problematiku (u okviru svrhe rada i raspoloživog prostora), autor ukazuje na propise i komentira ih, ilustrirajući njihovu primjenu brojnim slučajevima iz sudske prakse. Judikatura se ovdje javlja kao kreator prava ne samo interpretirajući propise, već i popunjavajući pravne praznine. Tako je sudska praksa dala rješenja za ograničavanje ugovaranja kamata (njihove visine), kao i za određivanje visine zateznih kamata na glavnice u stranoj valuti. Autor ukazuje na nejedinstvenost i neprikladnost nekih judikaturnih rješenja (kao precedenata). Kritički analizira i neke stavove izražene kako u judikaturi, tako i u stručnoj literaturi (naročito one recentnije), posebice u vezi s kapitalizacijom (uglavničenjem) kamata, mjeničnim kamatama, te načinom otklanjanja i sankcioniranja neispravnosti ili opstruiranja kod provođenja kamatnog dijela kondemnatornih isprava (presuda i dr.) u ovršnom postupku. Osvrće se i na akutan problem tzv. zelenaških kamata, dramatično aktualiziran slučajevima ovršne prodaje nekretnina u bescjenje (za jednu kunu).