Rad je pisan s obzirom na vrlo čestu uporabu općih uvjeta ugovora - bilo u formi općih uvjeta poslovanja ili adhezionih ili sličnih standardnih ugovora - sukladno kojima niz subjekata sklapa ugovore i s obzirom na čestu faktičnu neravnopravnost ugovornih strana. Imajući u vidu ova dva obilježja čitavog niza životnih situacija i šturo uređenje nevaljanih odredbi općih uvjeta poslovanja u hrvatskom pravu, u prvom dijelu rada prikazani su uvjeti valjanosti odnosno nevaljanosti odredbi općih uvjeta u austrijskom, njemačkom i talijanskom pravu i u pravu SAD, a ukazano je i na rješenja odgovarajuće Direktive Vijeća EU. U onoj mjeri u kojoj su bili dostupni izvori, prikazana su zakonska rješenja i sudska praksa, a nevaljane odredbe općih uvjeta uvrštene su u slijedeće skupine: odredbe kojima se proširuju prava imatelja općih uvjeta, odredbe kojima se isključuje ili ograničuje odgovornost imatelja općih uvjeta, odredbe kojima se ograničuju prava suugovaratelja, odredbe u svezi s trajanjem i produženjem ugovora, odredbi u svezi sa subjektivnim promjenama i ostale odredbe. U nastavku rada izložene su pozicije hrvatskog prava. Najprvo su naznačeni uvjeti primjene općih uvjeta prema ZOO, a zatim potanko raščlanjeni razlozi i posljedice nevaljanosti pojedinih odredbi općih uvjeta. Posebna pozornost pružena je nepostojanju utjecaja eventualnog odobrenja općih uvjeta od strane nadležnog (upravnog) organa na valjanost pojedinih odredbi, a prikazane su i odredbe posebnih propisa u kojima se spominju opći uvjeti ugovora. Na koncu su izloženi zaključci i izneseni prijedlozi de lege ferenda.