Pravna samostalnost pojedinih pravnih odnosa koji postoje u okviru akreditivnog posla jedno je od posve neprijepornih načela akreditivnog posla. Unatoč tome, te unatoč činjenici što je odnos između akreditivne i druge banke jedan od pravnih odnosa koji postoje u spomenutom okviru, literatura se prvenstveno bavi odnosom između nalogodavatelja i banke i između banke i korisnika akreditiva. S obzirom na spomenuto načelo i posljednje spomenutu činjenicu, bilo je potrebno obraditi i pravni odnos između banaka sudionica u akreditivnom poslu.
Taj pravni odnos obrađen je pod pretpostavkom primjene Jedinstvenih pravila i običaja za dokumentarne akreditive MTK, zbog njihove iznimno raširene primjene. Najprije su naznačene moguće faktične uloge "druge" banke, a zatim obveze druge banke prema akreditivnoj i obratno. Pri tome su razlučene obveze druge banke s obzirom na vrstu njenog angažmana u poslu. Svaka pojedina obveza najprije je identificirana a zatim opisana i analizirana u kontekstu čitavog akreditivnog posla. Tako je pristupljeno obvezama druge banke da priopći akreditiv korisniku, da primljene dokumente proslijedi akreditivnoj banci, da ispita dokumente, da isplati akreditiv korisniku, kao i obvezama akreditivne banke da rambursira drugu banku i da joj plati naknadu.
U posljednjem dijelu - s obzirom na nepotpunost JPO i potrebu podredne primjene odgovarajućeg materijalnog prava - analizirano je pitanje pravne kvalifikacije promatranog odnosa iz perspektive imenovanih ugovora građanskog prava. Iznesena su gledišta poredbenog prava, a na koncu izloženi zaključci za hrvatsko pravo.

Ključne riječi: dokumentarni akreditiv, pravni odnos između uključenih banaka, akreditivna banka, avizirajuća (priopćujuća) banka, isplatna banka, konfirmirajuća (potvrđujuća) banka.