Subjekti radnog odnosa su poznati. Njihova prava i obveze utvrđene su brojnim heteronomnim i autonomnim normama radnoga prava. U tim normama prava i obveze uređene su u oblasti reguliranja, u oblasti realiziranja i u oblasti zaštite prava na radu i u svezi s radom.
Poslodavci i posloprimci realiziraju prava i obveze u kolektivnim i u individualnim radnim odnosima. Svaki od tih odnosa ima specifičan sadržaj, kako u kolektivnim tako i u individualnim radnim odnosima.
Prava i obveze poslodavca da uređuje radne odnose utemeljena su na univerzalnim i nacionalnim vrelima. Među najznačajnije akte uređivanja radnih odnosa spada kolektivni ugovor i pravilnik o radu.
Poslodavac je subjekt ostvarivanja sadržaja radnog odnosa. Poslodavac je subjekt s brojnim posebnim obvezama u radnom odnosu.
Ocjenjuje se značajnim sudjelovanje posloprimaca u uređivanju radnih odnosa i u ugovaranju prava i obveza, a posebno u procesu kolektivnog pregovaranja (sindikata i poslodavca).
Prava i obveze subjekata radnih odnosa nisu statična kategorija. Zbog neostvarenih prava vode se brojni individualni radni sporovi, a očite su i različite industrijske akcije.

Ključne riječi: subjekti radnog odnosa, poslodavac, uređivanje radnih odnosa, posloprimci, kolektivno pregovaranje, zaštita prava na radu.