Nulla societas in aeternum coitio est.
(Paulus - D. 17.2.70) 

Misao klasičnog rimskog pravnika da niti jedno društvo (ortakluk) nije zajednica za vječnost, nebrojeno puta se kroz povijest, životnu i poslovnu praksu znala potvrditi.
Mnogo je uzroka, čimbenika i okolnosti koje utječu da se kada je riječ o gospodarskim subjektima, događaju značajnije ili manje značajne, češće ili pak relativno rjeđe promjene tih istih subjekata. Podsjetimo se samo naših prostora i prilika, gdje se od jednog rigidnog Zakona o udruženom radu, preko Zakona o poduzećima stiglo u svega nekoliko godina do Zakona o trgovačkim društvima, propisa koji i svojim rješenjima i opsežnošću spada u temelje novog hrvatskog pravnog sustava.
Primjena Zakona o trgovačkim društvima u svega pet godina donijela je puno toga što je naše gospodarske subjekte dovelo u kvalitetno bolje snalaženje u otvorenom nadmetanju na tržištima diljem svijeta, naravno i na domaćem tržištu. To doprinosi i većem zanimanju ino - partnera za obavljanje gospodarske djelatnosti u RH. 
Dio propisa Zakona o trgovačkim društvima govori o preoblikovanju društava, upravo uzimajući u obzir citiranu izreku, misao, stvarajući tako zakonske pretpostavke da se jedanput odabrani oblik trgovačkog društva promijeni u neki drugi, očekivano bolji i uspješniji oblik društva.
Upravo o tim propisima, zamkama i prednostima što ih nosi preoblikovanje društva govori se u ovome radu.

Ključne riječi: preoblikovanje društava, identitet osobe, kontinuitet, numerus clausus 
mogućih promjena, zaštita vjerovnika.