Reforma hrvatskog stečajnog prava polazi od činjenice da imovina stečajnog dužnika gospodarski pripada vjerovnicima, pa je njihova uloga u stečajnom postupku dominantna. Ključne odluke u stečajnom postupku donose vjerovnici, počev od iniciranja toga postupka pa do unovčenja stečajne mase ili sanacije dužnika putem različitih oblika preustroja.
U članku se daje prikaz pravnog položaja svih vjerovnika stečajnog dužnika (izlučnih vjerovnika, razlučnih vjerovnika, vjerovnika stečajne mase, stečajnih vjerovnika). Naglašava se razlika među njima kada je u pitanju način ostvarivanja tražbina. Prigodom obrade načina ostvarivanja tražbina posebno mjesto dano je utvrđenju pojma stečajne mase koja služi za namirenje vjerovnika, uz ukazivanje na činjenicu da se izlučni vjerovnici ne namiruju iz stečajne mase te da se razlučni vjerovnici namiruju odvojeno iz dijela stečajne mase koja čini posebnu stečajnu masu (stvari i prava stečajnog dužnika na kojima postoji pravo odvojenog namirenja). Ukazano je na dominantnost načela prioriteta prigodom namirenja vjerovnika; najprije se namiruju razlučni vjerovnici, a zatim vjerovnici stečajne mase, pa tek iz onoga što ostane stečajni vjerovnici čije tražbine su razvrstane u tri viša isplatna reda i pet nižih isplatnih redova tako da načelo pariteta dolazi do primjene samo između vjerovnika istoga isplatnoga reda.
U vezi s pojedinim vjerovnicima stečajnog dužnika obavljena je analiza radnji koje svaki od njih treba poduzeti radi ostvarivanja svojih tražbina, utvrđivanja tražbina i namirenja vjerovnika.

Ključne riječi: stečajni vjerovnici, izlučni vjerovnici, razlučni vjerovnici, vjerovnici stečajne mase, tražbina, stečajna masa, prijava tražbine.