U SFRJ bile su pravno odvojene zgrade od zemljišta u društvenom vlasništvu trajnim pravom korištenja koje je pripadalo vlasniku zgrade, odnosno društvenopravnoj osobi koja je imala pravo upravljanja, pravo korištenja ili pravo raspolaganja na zgradu, a protezalo se na onu površinu zemljišta koju je pokrivala zgrada i koja je prema prostornom uređenju bila namijenjena za uporabu zgrade; ono se stjecalo izgradnjom zgrade na temelju prava građenja uz odobrenje za građenje, podruštvljenjem zemljišta na kome je već bila izgrađena zgrada i prijenosom u društveno vlasništvo zgrade postojeće na privatnom zemljištu jer je time ex lege i zemljište prelazilo u društveno vlasništvo. Ovaj pravni dualitet bio je posljedica društvenog vlasništva na zemljištu.
Pravo građenja bilo je izvan prometa, ali zajedničkom izgradnjom u bračnoj zajednici trajno pravo korištenja stjecala su oba supružnika iako je samo jedan od njih imao pravo građenja. Pod određenim pretpostavkama to se pravo stjecalo zajedničkom izgradnjom i u izvanbračnoj zajednici, kao i u obiteljskoj zajednici, a sasvim iznimno i u ortačkoj zajednici. Zakonom o naknadi, međutim, osnaženi su pravni poslovi prijašnjih vlasnika o raspolaganju neizgrađenim građevinskim zemljištem protivno tadašnjim propisima.
Trajno pravo korištenja bilo je neraskidivo povezano s pravom vlasništva kao i s pravom upravljanja, pravom korištenja ili pravom raspolaganja zgradom u društvenom vlasništvu; ono se po saveznom zakonu gubilo s rušenjem zgrade (čl. 12. ZOVO-a), ali je zakon SRH davao prvenstveno pravo ponovnog građenja vlasniku koji je porušio zgradu da bi na istom mjestu izgradio drugu zgradu sukladno planu prostornog uređenja (čl. 40. st. 2. ZGZ). 
Trajno pravo korištenja pretvoreno je u pravo vlasništva vlasnika zgrada bez vremenskog ograničenja, najprije novelom čl. 12. ZOVO-a od 8. 10. 1991., a zatim uspostavom pravnog jedinstva zemljišta i zgrade i njenih posebnih dijelova (zgrade u suvlasništvu) na temelju odredaba Zakona o vlasništvu (čl. 366.-373.) uz malu naknadu za pravo korištenja ili bez naknade otkupom stana za simboličnu naknadu u koju nije uračunata cijena zemljišta. Tako su gradovi i općine izgubili značajne površine građevinskog zemljišta, a gradsku rentu ubiru novi vlasnici, dok su prijašnji vlasnici lišeni svoga prava u socijalizmu - izgubili zemljište bez prava na naknadu.

Ključne riječi: trajno pravo korištenja, pretvorba, pravo vlasništva, uspostava pravnog jedinstva nekretnine.