U radu se analiziraju Ugovori o pridruživanju, s posebnim osvrtom na Ugovor EZ-Turska. Posebni dio rada predstavlja raščlamba pravne naravi odluka Vijeća za pridruživanje i ovlasti Europskog suda u ovoj problematici (posebno ukazujući i analizirajući presude ERTA i Haegeman, Demirel, Bozgurt Lopes de Veiga).
Autorica iznosi monističke i dualističke teorije glede problema izravne primjenjivosti, kao i teorijska stajališta o ugovorima o pridruživanju kao integralnom dijelu Europskog prava.
Ključne riječi: ugovori o pridruživanju, odluke, izravni pravni učinak.
|