Bilješke o Zemljoradničkom zakonu - važnoj kariki u razvoju rimsko-bizantskog prava

Zemljoradnički zakon (= ZZ) jedno je od najspornijih bizantskih pravnih vrela. Diskusija se vodi o mjestu i izvoru njegovih normi. Mišljenje je autora da je ZZ važna spona u općem razvoju rimskog prava od Justinijana dalje i da njegov izvor treba tražiti u rimskoj i bizantskoj praksi.
Kao primjer autor razmatra naknadu štete počevši od Lex Aquilia (286. pr. Kr.)
preko klasičnih pravnika i Justinijana do bizantskog prava, koje je uspjelo izgraditi pojam actio generalis in factum. Poučna je i usporedba s langobardskim pravom na primjeru krađe zvona na govedu, gdje se vidi stanovita "sirovost" langobardskog zakonodavca s jedne i duboka povezanost ZZ (članak 30) s ranijom problematikom rimskog prava.
Autor analizira, nadalje, članak 23 (obveze pastira), 32 (napuštanje načela superficies solo cedit), 11, 12, 14 (davanje u zakup) i 16 (dioba zemljišta danog na obradu, koja se može naći i u Hamurapijevu zakonu, u sj. Africi, Francuskoj itd., a osobito u Trogiru).
Autor dokazuje da je ZZ najvjerojatnije nastao u Solunu radi primjene njegovih norma na okolno slavensko stanovništvo i upozorava na članak 45 (jaka međusobna povezanost članova općine).
Za podrobnosti vidi diskusiju Margetić-Köpstein, Miscellany Symposio Byzantine Makedonia, Solun, 1995.

Ključne riječi: Zemljoradnički zakon, rimsko pravo, bizantsko pravo.