Ustrojstvo hrvatskog državnog i pravnog sustava obogaćeno je Ustavom Republike Hrvatske iz 1990. godine jednom novom institucijom - pučkim pravobraniteljem. Uspostavljanje institucije pučkog pravobranitelja posljedica je, prije svega, želje i napora hrvatskog ustavotvorca da i za hrvatske potrebe ustroji jedan poseban kontrolni mehanizam, koji se u svijetu već široko potvrdio, i koji je do sada dao značajne rezultate. Na taj se način hrvatski pravni sustav obogaćuje novim institucionalnim modelima koji, s jedne strane, znače širu mogućnost zaštite objektivne zakonitosti i, s druge strane, potpuniju zaštitu individualnih prava građana.
Kada se pučki pravobranitelj kao institucija, sa svojom organizacijom koju ima i funkcijama koje može ostvariti u pravnom sustavu, uspoređuje s istim ili sličnim institucijama drugih zemalja, uočava se, prvo, da je pučki pravobranitelj po svom karakteru klasičan oblik parlamentarnog ombudsmana, i drugo, da skup njegovih ovlasti i način na koji ih može uporabiti pokazuju kako je u hrvatskom pravnom sustavu institucija pučkog pravobranitelja ustrojena prema onim modelima parlamentarnog ombudsmana koji imaju najšire ovlasti.
Pri ovome se mora istaknuti da su određena rješenja koja hrvatsko pravo prihvaća glede institucije pučkog pravobranitelja ipak odraz posebnosti pravnog i političkog sustava, kao i sklopa odnosa koji se u tom sustavu ostvaruju među nositeljima funkcija vlasti. Treba imati u vidu da je institucija pučkog pravobranitelja nastala u pravnom i političkom sustavu Republike Hrvatske u jednom posebnom vremenu koje je karakterizirao veliki broj promjena ne samo na državno-političkom već i na pravnom planu. U takvim uvjetima, institucija pučkog pravobranitelja mora pronalaziti vlastite puteve za ostvarivanje funkcije koja joj je povjerena i za vlastito potvrđivanje u pravnom sustavu.
Kada se u takvim okolnostima promatra uloga pučkog pravobranitelja i vrednuje sadržaj njegovog trogodišnjega rada, onda je moguće zaključiti kako je začetak ideje o osnivanju ove institucije i početni koraci koje je ona do sada napravila dostatna podloga za mogućnost njezine afirmacije u vremenu koje dolazi. 

Ključne riječi: parlamentarni ombudsman, prava i slobode građana, kontrola nad javnom upravom